Geist šetalište i Otok obitelji

Jezero Varrodai smješteno je u srcu grada Kondorosa, što ga samo po sebi čini popularnim mjestom za večernje šetnje. Trkači, biciklisti i vlasnici pasa rado ga obilaze. S jedne strane omeđeno je Osnovnom školom i Domom učenika Petőfi István, zbog čega je logično i ugodno mjesto za školski dječji dan i programe za djecu koje organizira roditeljski odbor. S druge strane, omeđeno je Igralištem Betyár Kaland i vanjskim sportskim parkom, što ga čini omiljenim mjestom za sve generacije u gradu. Ljetnim večerima redovito se peca uz obalu. Osim toga, nalazi se u blizini mnogih popularnih lokacija poput Slovačko-mađarske kuće krajolika i umjetnosti, Kondoroške čarde i Gradske vijećnice. Posebno važan dio jezera je šetalište i Otok obitelji, koji je vrlo popularno mjesto za vjenčanja na otvorenom, kao i za filmske projekcije. Zimi, kada je led na jezeru dovoljno debeo, površina jezera postaje omiljeno mjesto za klizače. Jezero ima biljni svijet sličan onome u ravničarskim navodnjavanim kanalima, a posađeni su i lopoči. Dom je mnogim vrstama riba i prirodno gnijezdilište divljih pataka, a na njegovim obalama već su snimljeni sivi čaplje i rode.

Kondoroška Čarda

Kondoroška Čarda najpoznatija je građevina u Kondorošu, smještena u srcu grada. Prema nekim izvorima, originalna čarda srušena je početkom 1820-ih godina, a na njenom mjestu izgrađena je ogromna ciglena utvrda s tajanstvenim skrovištima, tunelima i labirintima unutar zidova. Navodno je kroz sustav tunela ispod čarde i sam poznati razbojnik Sándor Rózsa bježao od svojih progonitelja. „Stara čarda“, za koju se smatralo da je izgubljena zbog zazidavanja 1910-ih godina, vratila je svoj stari oblik do 1985. godine. Od 2002. godine Kondoroška Čarda postala je vlasništvo naselja. Zahvaljujući uspješnom natječaju, obnovljena je i danas djeluje ne samo kao restoran poznat daleko naokolo po izvrsnoj hrani, već i kao čarda-muzej. Zbirka smještena ovdje s jedne strane pruža uvid u život nekadašnjih poznatih razbojnika, dok je s druge strane, zahvaljujući marljivom prikupljanju mještana, ovdje pronašlo mjesto mnoštvo starih predmeta koji su još prije nekoliko desetljeća bili prisutni u svakom kućanstvu, ali ih danas jedva da više susrećemo. Zahvaljujući najnovijim razvojnim projektima, zavičajna zbirka dodatno je proširena, a čarda-muzej postao je interaktivan. Sándora Rózsu možemo prizvati ne samo kroz njegovu voštanu figuru, tjeralicu ili potpis, već i virtualno preuzeti njegovo mjesto među razbojnicima, pucajući iz sedla na poštansku kočiju. Uz pomoć „muzeja bijega“, posjetitelji nisu samo promatrači, već i aktivni sudionici pojedinih povijesnih događaja i programa očuvanja tradicije, poput odijevanja u razbojničku odjeću ili isprobavanja pucanja bičem i „csergetésa“.