Spomenik dječacima s Pala

Ferenc Molnár (1878.–1952.) bio je jedan od najpriznatijih mađarskih dramatičara, novinara i romanopisaca dvadesetog stoljeća, koji je stekao svjetsku slavu. Rođen je u građanskoj obitelji u Budimpešti, studirao je pravo, ali se ubrzo okrenuo novinarstvu i književnosti. Njegova djela odlikuju se oštrom društvenom kritikom, preciznim prikazom građanskog života u Budimpešti, izvrsnim dijalozima i suptilnim humorom. Njegova najpoznatija drama, Liliom, postigla je ogroman uspjeh i u inozemstvu te poslužila kao osnova za mjuzikl Carousel, prikazan na Broadwayu. Tijekom Prvog svjetskog rata radio je kao ratni dopisnik, a krajem tridesetih godina emigrirao je u Sjedinjene Američke Države bježeći od fašizma, gdje je preminuo u New Yorku.

Roman, objavljen 1907. godine, smješten je u prijelazno razdoblje na prijelazu stoljeća u budimpeštanskom Józsefvárosu i prikazuje borbu za teritorij između dvije dječje skupine – dječaka s Pala i crvenokošuljaša. Ulog je „grund”, prazno zemljište uz pilanu, koje za dječake s Pala simbolizira slobodu i igru, dok ga crvenokošuljaši žele koristiti kao igralište za loptanje. Glavni lik priče je Ernő Nemecsek, jedini vojnik među dječacima s Pala, mali, plavokosi, boležljivi dječak kojeg ostali često podcjenjuju, ali koji pokazuje najveću hrabrost i odanost.

Radnja se razvija kroz taktiziranja između dviju skupina, tajne izviđačke akcije u bazi crvenokošuljaša (Botanički vrt) i izdaje, sve do konačne, otvorene bitke. Nemecsek je tijekom misija prisiljen više puta zaroniti u hladnu vodu, zbog čega dobiva tešku upalu pluća. Na dan odlučujuće bitke ustaje iz bolesničkog kreveta i vraća se na „grund”, gdje posljednjim snagama baca na tlo vođu crvenokošuljaša, Ferija Átsa, čime odlučuje ishod rata. Nemecsek ubrzo nakon toga umire, a pobjednički dječaci s Pala saznaju od inženjera da će „grund” biti izgrađen i da će na njegovom mjestu biti podignuta velika stambena zgrada, čime njihova žrtva postaje potpuno uzaludna. Djelo je univerzalni simbol prijateljstva, samopožrtvovanja, domoljublja i neizbježnog, često bolnog procesa odrastanja.

Skulpture su smještene ispred zida zgrade Osnovne škole Práter, na razini ulice, bez postolja. Kompozicija se sastoji od pet figura: tri manja dječaka (među njima i Ernő Nemecsek) sjede na tlu i igraju se staklenim kuglicama, dok se dva starija brata, crvenokošuljaši Pásztor, prijeteći nadvijaju nad njih kako bi im oduzeli igračke. Iz arhitektonskog pozadinskog zida škole, koji je posebno oblikovan, teče umjetno dozirana voda, evocirajući atmosferu odvodnih cijevi kišnice u budimpeštanskim stambenim zgradama.

- Urednički sadržaj -