Budućnost turizma ovisi o 3 riječi – ali većina na to ne obraća pažnju

Članak obrađuje tri teme kao jedan paket jer, prema autoru, zajedno čine „ljudsku stabilnost” sektora. Otpornost više nije dodatak: COVID je pokazao da, ako mobilnost stane, turizam također staje – stoga priprema (procjena rizika, scenariji, operativna fleksibilnost) mora postati dio odgovornog planiranja. Inkluzija također nije samo „lijepe geste”, već osnovno očekivanje: rasprava nije o tome je li važna, već o tome kako postati norma svakodnevnog poslovanja. I tu su vještine: turizam može zahtijevati kapital (avioni, hoteli, infrastruktura), ali prema autoru, u konačnici je to ljudska djelatnost – pažnja, povezivanje, rješavanje problema, gostoprimstvo. Autor naglašava da, unatoč ubrzanju automatizacije, ovo je dio koji je teško mehanizirati, zbog čega je razvoj vještina dugoročna konkurentska prednost. 

Članak nije idealističan: priznaje da mnogi osjećaju tjeskobu zbog promjena (tehnologija, društvene napetosti, neizvjesna „nova norma”). Ipak, turizam vidi kao jedinstvenu točku presjeka: temelji se na otvorenosti, razmjeni i mobilnosti, odnosno na snagama koje – ako se dobro upravljaju – mogu smanjiti polarizaciju i ojačati društvenu koheziju. Ključ: prilagodba promjenama ne treba biti usamljena, već zajednički dogovor o tome što će biti „nova norma”, a za to su potrebni profesionalni prostori s karakteristikama platformi.

Jedan od najjačih dijelova je vrlo praktičan: okosnicu turizma čine KKV-ovi, ali oni imaju najmanje vremena, ljudi i financijskih rezervi za proces „pokušaj-pogriješi-poboljšaj”. Ako je transformacija hitna (digitalizacija, održivost, novi propisi, nova očekivanja), KKV-ovi si ne mogu priuštiti tri-četiri slijepa puta. 

Prema autoru, često ne nedostaju dobra rješenja, već ostaju zarobljena u zatvorenim, previše tehničkim, previše akademskim krugovima. Poduzetnik koji vodi svakodnevno poslovanje neće čitati opsežne materijale, čak i ako se slaže s ciljevima. Zato je potrebna „prijevodna” prilagodba: jednostavniji formati, razumljiv jezik i kanali gdje su dionici već prisutni. Mreža pojačava poruku, poruka privlači nove sudionike, a novi sudionici poboljšavaju zajednički rad.

Vrlo je poučna jezična promjena koju članak ističe: kada se umjesto „pretjeranog turizma” koristi okvir „neuravnoteženog turizma”, rasprava manje sklizne u pojednostavljeni sukob „posjetitelji vs. lokalno stanovništvo”. Naglasak se prebacuje na ono što je srž dijagnoze: često problem nije sam turizam, već koncentracija – prevelik pritisak na određenim mjestima i u određenim razdobljima, a zatim dugi periodi nedovoljno iskorištenih resursa. Preciznija definicija omogućuje jasniji uvid u rješenja (upravljanje, vremenska i prostorna distribucija opterećenja, regulacija, komunikacija). 

Ako bismo trebali sažeti u jednoj rečenici: „meke” teme održivog turizma (vještine, inkluzija, priprema) zapravo su „tvrdi” konkurentski faktori. U nadolazećem razdoblju bit će uspješni oni koji:

• planiraju unaprijed za prekide, a ne reagiraju panično nakon njih (otpornost),

• standardiziraju inkluzivno poslovanje, umjesto da ga koriste kao kampanjsku temu (inkluzija),

• razvijaju ljudske vještine jer se autentično iskustvo tamo stvara (vještine),

• KKV-ovima nude kratka, razumljiva i primjenjiva rješenja, a ne samo strategije,

• i komuniciraju na način da „prijelaz” ne ostane samo dokument, već postane svakodnevna rutina.

Izvor: EU Tourism Platform – People of the Platform: putting skills, resilience and inclusion at the heart of tourism’s next chapter (13. siječnja 2026.).