Kao turist protiv bacanja hrane – male odluke, veliki učinak

nedjelja, 24. kolovoza 2025. 11:36

Putovanje je iskustvo koje je usko povezano s gastronomijom. Kada otkrivamo novi grad, često je prva stvar koju radimo kušanje lokalnih specijaliteta, uživanje u bogatoj ponudi hotelskog doručka ili na terasi ugodnog restorana. No, dok uživamo u novim okusima, lako se dogodi da naručimo previše ili da polovica hrane ostane na tanjuru. Ova naizgled mala navika jedan je od pokretača globalnog bacanja hrane.

Putovanje je iskustvo koje je usko povezano s gastronomijom. Kada istražujemo novi grad, često je prva stvar koju radimo kušanje lokalnih specijaliteta, uživanje u bogatoj ponudi hotelskog doručka ili na terasi ugodnog restorana. No, dok uživamo u novim okusima, lako se dogodi da naručimo previše ili da polovica hrane ostane na tanjuru. Ova naizgled sitna navika jedan je od pokretača globalnog bacanja hrane.

Svježi doručak u hotelu na obali, bogata ponuda švedskog stola – ovo je često prvo što nam padne na pamet tijekom putovanja. No, ukusna jela i bogat izbor ne donose samo gastronomsko zadovoljstvo, već ukazuju i na ozbiljan problem: globalno bacanje hrane. Upravo zato je posebno poučno da Turska sada planira duboke reforme: vlada želi novim gastro-zakonom smanjiti tradicionalni sustav švedskih stolova. U budućnosti bi hoteli i restorani mogli nuditi à la carte ponudu kako bi gosti naručivali samo onoliko koliko zaista mogu pojesti – cilj je jasan: značajno smanjiti bacanje hrane, jer – kako se navodi u izvješću – u zemlji se godišnje po osobi baci oko 102 kilograma hrane, a samo kruha se dnevno baci 12 milijuna komada. No, što turista može učiniti protiv bacanja hrane kada krene na odmor?

Svjesni odabiri prilikom naručivanja

Kao turisti često nas vodi znatiželja: želimo probati sve jer tko zna kada ćemo se ponovno vratiti na isto mjesto. Ipak, vrijedi zastati na trenutak i razmisliti koliko zaista možemo pojesti. Naručivanje manjih porcija ne samo da smanjuje bacanje hrane, već nam omogućuje da isprobamo više različitih jela bez da hrana završi u smeću.

Snaga lokalnih namirnica

Hrana nije samo okus, već i priča. Ako biramo restorane koji koriste lokalne namirnice, neizravno smanjujemo gubitke hrane povezane s transportom i emisiju ugljičnog dioksida. Osim toga, izravno podržavamo lokalne poljoprivrednike, proizvođače i zajednice, za koje svaka kupnja doprinosi egzistenciji i očuvanju tradicije.

SAVJET: U Miškolcu, Hotel Palota i Végállomás Bistorant redovito organiziraju gastro večeri u čijem su središtu namirnice iz šuma Bükk koje okružuju grad – štoviše, lokalna turistička organizacija sada nudi programe u sklopu kojih možete, tijekom vožnje malim vlakom, upoznati namirnice iz šume i kušati jela pripremljena od njih na tematskoj večeri.

Pakiranje ostataka nije sramota

Dugo je postojala zabluda da je neugodno zamoliti da se ostatak hrane spakira. Međutim, danas je u sve više zemalja potpuno prirodno da gost ponese sa sobom ono što nije mogao pojesti. Ako se odvažimo na ovaj korak, ne samo da sprječavamo bacanje hrane, već dobivamo još jedan obrok koji nas sutradan može podsjetiti na okuse putovanja.

Potraga za održivim smještajem

Sve više hotela i pansiona ulaže vidljive napore u smanjenje bacanja hrane. Ova mjesta često nude manje porcije na švedskom stolu, digitalno mjere ostatke hrane ili surađuju s lokalnim nevladinim organizacijama na spašavanju hrane. Ako svjesno biramo takve smještaje, svojim putovanjem šaljemo poruku: važno nam je da ugostiteljstvo ne podrazumijeva nepotrebno bacanje hrane.

Snaga malih navika

Borba protiv bacanja hrane ne mora se sastojati od velikih djela. Mnogo više ovisi o tome da i tijekom putovanja obratimo pažnju na svoje male navike: ne uzimamo više hrane nego što nam treba, cijenimo jela pripremljena od lokalnih namirnica i smatramo prirodnim da ostatke hrane sačuvamo za kasnije. Sve ove jednostavne odluke zajedno imaju ogroman učinak, jer svaki zalogaj koji nije bačen znači odgovornije upravljanje resursima našeg planeta.

Bacanje hrane nije samo moralno ili ekonomsko pitanje, već globalni izazov koji u osnovi oblikuje našu budućnost. Trećina proizvedene hrane nikada se ne konzumira, dok se diljem svijeta milijuni ljudi bore s glađu. Svaki korak u procesu bacanja hrane – od proizvodnje preko transporta do potrošnje – nepotrebno opterećuje okoliš, troši pitku vodu, energiju i doprinosi emisiji stakleničkih plinova. Nije slučajno da je smanjenje bacanja hrane istaknuto među Ciljevima održivog razvoja UN-a (SDG 12 – Odgovorna potrošnja i proizvodnja).

U turizmu je ovaj problem još izraženiji: hotelski švedski stolovi, bogata ponuda restorana ili brza hrana doprinose tome da velika količina hrane završi u smeću. To ne opterećuje samo resurse lokalnih zajednica, već dovodi u pitanje i vjerodostojnost turizma. Sve više putnika traži mjesta na kojima se očito radi na održivosti – gdje smanjenje bacanja hrane nije prazno obećanje, već stvarnost potvrđena mjerljivim rezultatima.

Bacanje hrane nije samo „problem budućih generacija”: već danas utječe na naš svakodnevni život – kroz rast cijena hrane, ekstremne vremenske uvjete uzrokovane klimatskim promjenama ili društvene napetosti. Zato je ključno da svi sudionici u turizmu – turisti, pružatelji usluga, destinacije i donositelji odluka – zajednički djeluju. I-DEST nije samo sustav mjerenja, već i platforma zajednice koja pomaže da svakodnevne odluke dovedu do globalnih promjena.

Planirana regulativa u Turskoj jasno pokazuje da su mjere na razini vlade također neophodne za suzbijanje bacanja hrane. Ipak, promjena se ne postiže samo zakonima: svaka odluka putnika, svaka praksa odgovornih smještaja i restorana može doprinijeti tome da bogata ponuda ne znači i bacanje hrane. Ako švedske stolove sve više zamjenjuju svjesni odabiri i cijenjeni zalogaji, tada putovanje postaje i iskustvo i preuzimanje odgovornosti – put kojim turizam može krenuti prema održivijoj budućnosti.